Jezik pasa

Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.
Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje katkad nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju.
Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.
Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije prema njemu.
Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.

Psihologija pasa

Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude.
Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.
Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla.
Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij.

Dalmatinski pas

Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) veoma je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa.

Povijest pasmine

Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja vatrogasnim kolima. Instinkt goniča i danas je zadržao.

Obilježja

Dalmatiner je veseo i razigrani pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i veoma je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.

Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatineri mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti veoma plodne i prosječno okote 8 mladunaca.

Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.

Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih znacajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina.

Pas i djeca

Kod odluke o nabavi kućnog ljubimca za vaše dijete pas je sigurno jedan od mogućih izbora. Međutim, hoće li to biti dobar izbor ovisi o tome jeli vaše dijete dovoljno zrelo da bi prihvatilo brigu o svom ljubimcu. U principu malo je djece koja mogu preuzeti kompletnu odgovornost za psa.

Pse je neophodno tri puta izvoditi vani, a štence još češće. To je svakodnevna obaveza pa se često događa da je djeci štene interesantno prvih nekoliko dana, nakon čega ga se zasite, pa sva briga padne na roditelje. I onda nastaju nevolje, jer roditelji često nemaju vremena za to.

Dakle, sve ovisi o afinitetu i ozbiljnosti djeteta. Ima djece koja zaista prihvate svu brigu oko ljubimca, te na taj način i sama zdravije odrastaju. Brinući se o njegovoj prehrani, njezi, odgajanju te redovitim šetnjama, svom ljubimcu pružaju ljubav koja će im uvijek biti uzvraćena.

Pas je najbolji čovjekov prijatelj



Psi su nevjerojatna stvorenja. Lojalni su, pružaju bezuvjetnu ljubav, prijateljstvo i zabavu.
Ali imati psa je ujedno i velika odgovornost. Zato prije nego donesete takvu odluku morate dobro razmisliti imate li adekvatne uvjete za čuvanje psa, hoće li pas biti dobro prihvaćen od svih članova vaše obitelji i tko će se o njemu brinuti.

Psi su uvijek spremni za igru, ali i kad nisu, jednako su sretni ako mirno sjede pored vas. Njihova bezuvjetna ljubav i privrženost svom vlasniku u dobru i u zlu, svakako opravdava dobro poznatu uzrečicu "pas je najbolji čovjekov prijatelj". Ali udomiti psa nosi sa sobom i veliku odgovornost pa se zato morate o svemu dobro informirati.

O psima treba adekvatno i odgovorno brinuti jer oni potpuno ovise o svom vlasniku. Ono što njima treba su - toplo mjesto za spavanje, hrana, svakodnevne aktivnosti, šetnje i svježi zrak, redovni odlasci veterinaru i naravno vi kao prijatelj koji će paziti na njih. Upravo zbog toga pas nije za svakoga, jer pravilna briga i njega o njima zahtjeva vremena, strpljenja ali i novca.

Domaći pas

Porijeklo

Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (Canis lupus) unatoč tvrdnjama nekih da potječu i od lisica.
Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje, koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih oblika, veličina i sposobnosti.
Pas, Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga. Njuška mu je vlažna, posjeduje izvrstan njuh i vrlo je društven. Izrazito dobro trči i spretno pliva te može vrlo brzo mijenjati smjer trka. Dok spava, često ga prate sni u kojima trza repom, cvili i potiho laje i reži.
Smatra se da je predak psa bila životinja slična vuku - vjerojatno mješanac izmedu vuka i čaglja - koja je živjela prije nekoliko milijuna godina. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s vukovima i čagljevima. Neki smatraju da se svi psi mogu podijeliti u dvije velike skupine - na one koji su slični vukovima i na one koji su slični čagljevima.
Bez obzira na isitnu o njihovu podrijetlu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu - prije najmanje 50.000, a vrlo vjerojatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika (staro kameno doba) koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci pitomih pasa pronađeni su u iskopinama europskih naseobina, a datiraju iz kasnog mezolitika (srednje kameno doba). Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.
O razlozima zbog kojih se psa počelo smatrati "čovjekovim najboljim prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi ijednu od njih potvrdili.
Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.