Oprema za pse

Svi psi trebaju određenu obveznu opremu: postelju, zdjelicu za hranu i vodu, ogrlicu, pločicu s imenom i povodnik. Pri kupnji tih predmeta, nemojte se povoditi isključivo cijenom ili stilom. Razmišljajte iz perspektive psa i vas samih: što če biti udobno, praktično i trajno.

Posude za hranu i vodu
Izaberite robusne i stabilne posude za hranu, one koje se, dok pas jede, neće seliti po kuhinjskome podu. Izvrsne su teške keramičke ili metalne posude s gumiranim dnom protiv klizanja. Ako psa hranite hranom iz konzerve, koristite poseban otvarač, koji treba često prati. Otvorene konzerve hrane pokrijte plastičnim zatvaračem i u hladnjaku ih pohranite najduže tri dana. Psi jedu i piju halapljivo: upijajući, perivi podmetač ispod posuda pomaže u zadržavanju nečistoće.

Ovratnici i povodnici
Od prvoga dana vaš bi pas trebao nositi ovratnik s identifikacijskom pločicom. Kada prvi puta štenetu stavite ovratnik, može početi češati vrat i izgledati da mu je nelagodno, ali priviknut će se na njega već za nekoliko dana. Pazite na odgovarajuću veličinu, uvijek biste između vrata i ovratnika trebali moći provući dva prsta. Različiti ovratnici prilagođeni su različitim psima. Pleteni najlonski s jednostavnom kopčom ugodni su i jeftini. Široki, plosnati kožni ovratnici izvrsni su za pasmine s dugini vratom, poput vipeta, dok su valjkasti prikladn za pasmine s bogatim krznom.
"Polugutilice", sigurna su alternativa "gutilicama", napravljene su za obuzdavanje psa, bez izazivanja neugode, a odlični su za velike, živahne pse.
Povodnici bi trebali biti dovoljno debeli da cijelom dužinom mogu podnijeti snagu vašeg ljubimca. Psi dok hodaju često žvaču povodnike, stoga je većina napravljena od čvrste kože ili najlona. Produživi povodnici, koji se mogu produžiti do deset metara, pružaju vašem psu više slobode, a manje hodanja uz nogu vlasnika.

Sigurnosna vrata za bebe
U kući, vrata za bebe mogu živahnim ili nepredvidivim psima ograničiti pristup onim dijelovima kuće gdje ih nećete moći vidjeti.

Oprsnice
Neki psi nisu dobra oblika za nošenje ovratnika, umjesto kojeg trebaju oprsnice. Buldozi i pugovi imaju vrat širine glave, stoga im ovratnik može spasti. Male pasmine poput jorkširskih terijera imaju osjetljiv dušnik; oni mogu imati ovratnik s identifikacijskom pločicom, ali bi povodnik prilikom šetnje trebalo pričvrstiti za oprsnicu.

Pseća odjeća
Mali psi i osjetljive pasmine s oskudnim krznom mogu zimi, po kiši i hladnoći zatrebati i dodatnu zaštitu. Dobro skrojeni kaputići izvana su nepropusni za vodu, a iznutra mekani. U toplim, sunčanim područjima koristan detalj za pse rjeđe dlake je krema za sunce. Poput naše, koza psa može se upaliti pri pretjeranu izlaganju suncu. Upitajte svoga veterinara o proizvodima sa zaštitnim faktorom koji su prikladni za pse. U starijoj dobi neki psi mogu zatrebati topao zimski kaput.

Mjesto za spavanje
Krevet psa trebao bi biti higijenski, jednostavan za čišćenje, zaštićen i udoban. Oblikovane plastične košare za pse jednostavno se čiste i čvršće su od pletenih modela. U košari bi se trebao nalaziti odgovarajući madrac. Plastika otporna na žvakanje nije toliko privlačna, ali je trajnija od pletenih košara.
Pravokutne, okrugle ili ovalne "vreće , ispunjene laganom stiropornom pjenom, savršen su krevet. Obično imaju patentni zatvarač, s presvla­kom koja se može skinuti i oprati. Ako je cijeli ležaj natopljen urinom i drugim tekućinama, može se prati u mašini za rublje i osušiti na konopu. 
Vreće pomažu psu u zadržavanju njegove tjelesne topline, pa su izvrsni za male pasmine.

Označavanje pasa
Većinom se za označavanje koriste gravirane pločice s imenom psa i telefonskim brojem vlasnika. Metalne kapsule mogu sadržavati više detalja, poput alternativnog telefonskog broja, ali je najuspješniji oblik označavanja mikročip - malena elektronička kapsula koja se injicira pod kožu psa u području vrata. Odonuda emitira signal koji vidimo pomoću ručnog čitača. Mikročip je postao prihvaćen oblik označavanja pasa u međunarodnom prometu.

Zlatni retriver

Zlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.

Dlaka zlatnog retrivera može biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, dolnjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.

Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja ugoditi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.

Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su športovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.

Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.

Dresura pasa

Dresura mladih pasa često počima prerano, što je u svakom slučaju greška. Svakako ne bi smijeli počet sa dresurom ako je pas premlad i nedovoljno psihički sazrio. Dresura njemačkog, belgijskog, francuskog i škotskog ovčara, šnaucera, dobermana i pudla možemo početi sa 12 – 14 mjeseci.
Erdel terijera, welškog i ruskog terijera, foksterijera, setera i boxera od Rotwailera školujemo nakon 18 mjeseci.

Dresura starih pasa može biti problem zbog već formiranih navika (uvjetnih refleksa), te prvo treba ići na «zaboravljanje» naučenog, a tek onda ponovno stjecanje novog znanja, što je težak i dugotrajan posao.
Na početku dresure obavezno sve radnje provoditi na povodniku, bez upotrebe sile. Strpljivo mu moramo pokazati što ustvari želimo s istovremenim fizičkim utjecajem.
Dugotrajnim ponavljanjem vježbe pas povezuje sve podražaje i žuri se izvršiti određenu radnju – vježbu da bih odmah dobio pohvalu i nagradu koja slijedi. Na ispravan rad ga usmjeravamo pomoću zadovoljenja njegovih nagona (lov, hrana , pohvala).

Tijekom šetnje psa više puta pozovemo k sebi, pohvalimo ga i nagradimo ili nakratko napravimo neku vježbu i pustimo ga da se igra kao nagradu. Ne smijemo ga zvati k sebi samo onda kad ga želimo vezati i voditi kući, jer će taj čin pas doživjeti kao nelagodu i s vremenom neće htjeti doći.
Preporučljivo je da vježbamo svaki dan ili najmanje tri puta tjedno. Pas se hrani nakon vježbanja. Intenzivno vježbamo 10 – 15 minuta, a nakon toga slijedi 5 – 10 minuta odmora. To posebno vrijedi za mladog psa koji se brzo psihički i fizički umori, jer još nije stekao radnu kondiciju. Osim toga nije dobro raditi samo jednu vježbu duže od 10 minuta, a samu vježbu ne ponavljamo više od 3 – 5 puta za redom, jer će se pas zasititi i past će mu interes za rad.
Pohvala u krivo vrijeme smest će psa, a izrečena u pravo vrijeme dat će mu sigurnost.

Pohvala bi trebala uslijediti neposredno nakon radnje koju želimo pohvaliti. Što je dulji prekid, to će pohvala nepravilnije djelovati i možda će je pas povezati s nekom radnjom.Primjer: pas donese novine a zatim skače na nas. Mi mislimo da ga hvalimo za novine a on smatra da je pohvaljen za naskakivanje. Da bi pohvala učvrstila željeno ponašanje, trebala bi biti u uskoj vezi sa tim ponašanjem.Ponavljati znači uvijek postupati na isti način da bi se pas mogao naviknuti na oblik i način rada koji treba naučiti. Privikavanjem na tok vježbe raste sigurnost psa i povećaju se njegove šanse da nas razumije.

Pojedina vježbe treba da su kratke i neka se ne ponavljaju istog dana. Najbolje je prestati kad ih pas naročito dobro izvršava ili ako se iznenada pojavio mali uspjeh. U dane kad ništa ne uspijeva najbolje je odmah prekinuti vježbu ili priječi na rad koji psa naročito veseli. Daleko je bolje češće i manje vježbati nego rijetko vježbati i tada previše opteretiti izdržljivost psa. To naročito vrijedi za mlade pse.
Povodnik je samo pomoćno sredstvo i trebamo naučiti da ga pravilno upotrebljavamo. Glavno je pravilo : prisilu povodnikom treba rijetko primjenjivati. U biti ćemo se prema psu na povodniku tako ponašati kao da nije vezan. Prema tome, povodnik neće biti napet , već će labavo visjeti. Tada se pas neće moći vješati o povodnik ili mu se odupirati, već će slobodno hodati i održavati vlastitu ravnotežu.
Ostavljanje je osnovna vježba koja je potrebna u svakodnevnoj praksi vlasnika psa. Ako smo je s mladim psom već pripremili neće bit poteškoća. S vremenom se vježba tako proširi, da pas ostane svugdje ležati dok se njegov vlasnik ne vrati.
Ostavljanje se vježba u sjedenju i ležanju. Naročito je važno da psa nikada ne pozovemo iz tog položaja već da vlasnik dođe po njega.
Ako je pas dobro pripremljen, može se ova vježba bez daljnjeg uvrstiti u vježbu ''hodanje, okretanje''. Ako pas nije pripremljen treba posebno vježbati sjedenje. Preporučuje se nadalje vježbati sjedenje iz pokreta. Za tu je vježbu preduvjet da je pas naviknut na ovratnik i povodnik.

Dok vježbamo '' hodanje, okretanje '' i dok hodamo ravno, lijevom ćemo rukom primiti povodnik tik uz ovratnik i uz '' sjedi ''povući psa prema gore. Time ćemo mu podići glavu. Nakon zvučnog znaka, učinit ćemo još dva, tri sve polaganija koraka i tada stati, a da ne popustimo zategnuti povodnik. Ako pas sada ne bi sjeo, preuzet ćemo povodnik desnom rukom ne popuštajući zategnutost. Dvama prstima lijeve ruke pritisnut ćemo psa o sapi a pas će tada sjesti. Čim stražnji dio psa dodirne pod, otvorit ćemo desnu ruku kako bi popustila napetost povodnika. Istovremeno ćemo reći ''dobar, sjedi''. Ako bi se pas opet podigao, ponovno ćemo desnom rukom prihvatiti povodnik i postupiti kao gore. Nakon stanke nastavljamo kretanje.

Vježbe za pse

Svima je poznato da redovito vježbanje pomaže održavanju kondicije i općeg stanja psa. Naše svakodnevne šetnje možemo učiniti i mnogo zanimljivijima osmišljavajući vježbe za pse.

Tunel - Napravite tunel ili labirint od nekih starih kartonskih kutija ili stolica i potaknite Vašeg kućnog ljubimca da isto istraži i naavno prođe kroz napravljeni tunel ili labirint.

Osmislite i nove vježbe uklhučite i svoju kreativnost kao sakrivanje omiljene poslastice unutar stare rukavica ili u smotanom ručniku učinite to zabavnim za psa.

Vježbe za mozak - okrenite zdijelu i sakrijte poslasticu za psa ispod nje. Pas mora koristiti svoju kreativnost i okrenuti zdjelu da bi dobio sve poslastice. Učinte vježbe uzbudljivima za psa da je igra oduševljenej i za Vas i za psa.

Nemojte zaboraviti nagradu nakon uspješno provedene vježbe

Njemački ovčar

Njemački ovčar može imati tri tipa dlake: kratka, oštra i ravna dlaka; duga, oštra i ravna ili duga valovita dlaka. Duga valovita dlaka nije poželjna. Plašt može bili crne, željezno-sive i pepeljaste boje. Mogu biti jednobojni ili s pravilnim smeđim ili žuto-smeđim oznakama. Crni plašt je uobičajen.

Njega plašta iziskuje relativno malo pažnje. Tijekom linjanja posebnom četkom odstranite odumrle i otpale dlake.

Ovaj pas je vrlo inteligentan, dobar i poslušan učenik, društven i vrlo ljubazan. Izuzetno je temperamentan, oprezan, pouzdan, hrabar, neovisan, nepodmitljiv, samopouzdan i bezuvjetno vjeran svome vodiču i obitelji.

Ovi psi se u cijelom svijetu koriste za vođenje, pronalaženje zatrpanih u lavinama, kao psi tragači, čuvari, obrambeni i policijski psi. Za neke od tih namjena koriste se gotovo isključivo njemački ovčari.

Na natjecanjima u poslušnosti daleko su iznad ostalih pasmina. Stoga je nepotrebno objašnjavati koje sve mogućnosti pruža ova pasmina. On je željan učenja, inteligentan i brzo shvaća bit stvari. U radu s njim koristite uglavnom govor. Velika većina tih pasa obožava svog vođu, ali nema pretjeranu potrebu za njegovim dodirom. Ne savjetujemo vam nabavku njemačkog ovčara, ukoliko stvarno nemate dovoljno vremena da se njime i bavite.

U zemlji svoga porijekla njemački se ovčar još uvijek većinom koristi kao gonič stada.

Njemački se ovčari dobro slažu s drugim psima, drugim životinjama i djecom pod uvjetom da su ispravno socijalizirani. Nepozvanim posjetiteljima neće dozvoliti pristup.

Ljudi koji imaju njemačkog ovčara zaborave često na činjenicu da je to radni pas, koji želi raditi za svoga gazdu. Za ovog psa nije dovoljno samo druženje u kući, njega treba zaposliti. Priključite se klubu njemačkih ovčara ili nekoj drugoj organizaciji, gdje ćetle oboje moči sudjelovati u raznim treninzima poslušnosti, obrane, okretnosti ili traganja. Sve aktivnosti su dozvoljene kako bi vaš pas ostao fizički i psihički zdrav. Kao i za sve velike pse, pa i za njemačkog ovčara, vrlo je važno da mladi pas za vrijeme odrastanja dobije dovoljno hranjivih tvari za ispravan razvoj kostiju, tetiva i mišića.
Ako se mladog psa previše fizički optereti ili ako ne dobije kvalitetnu hranu, mogu nastati neizlječive povrede. Njemački ovčar može dobro živjeti vani u psećoj kućici ako mu se pruži dovoljna pažnja i dovoljno aktivnosti.

Upaljene šapice kod pasa

Upalne promjene na šapicama nazivaju se pododermatitis. Ovaj problem se češće javlja u proljeće nego u ostala godišnja doba. Najčešće su zahvaćene prednje šapice, a posebno su skloni buldozi, bokseri i mopsevi te oni psi koji inače pate od alergija.
Bolesna koža je otečena, crvena, ponekad je natečena cijela šapa.
Bolestan pas stalno liže šapicu, što dovodi do daljnje iritacije kože i otpadanja dlake. Ovisno o stupnju upale i popratne boli javlja se šepanje. Interdigitalne ciste, koje izgledaju kao gnojni mjehuri među prstima, nastaju kao posljedica upalnog procesa i na dodir su tvrde, obično su okrugle, crvene i bez dlake. Mogu biti prisutne na samo jednom mjestu (obično je tada uzrok strano tijelo koje uđe u šapicu) ili u svim interdigitalnim prostorima na sve četiri šape.
Uzroci ovog problema su različiti iako promjene, bez obzira na uzrok izgledaju jednako. Šape su izložene mnogim štetnim utjecajima okoline i to prednje šapice više nego stražnje. Među prstima se mogu nakupiti zrnca pijeska, grumeni zemlje, kamenje, sve to dobro slijepljeno s dlakom. Upala može nastati po ljeti nakon hodanja po vrućem kamenju na plaži, od kontakta sa različitim tvarima koje su iritantne za kožu (kemijska sredstva, cement u prahu).
Inhalacijski antigeni (atopija) također mogu izazvati interdigitalni dermatitis.
Prvi korak u liječenju je isključivanje nekih oboljenja koja mogu dovesti do pojave ovakvih kožnih promjena. U našem podneblju često nastaju zbog nesretnih travki-strelica (lastavica, kako ih tko zove), no to je obično u proljetnim i ljetnim mjesecima.
Osim trave, bilo koje drugo strano tijelo (iverak, urastanje dlaka) koje se zapikne među prstiće uzrokovati će nastanak apcesa.
Osim stranog tijela, uzrok može biti gljivična infekcija (rijetko, ali i na to treba posumnjati posebno ako antibiotska terapija nema efekta) zatim demodikoza (pododermatitis se može javiti nakon preboljele generalizirane demodikoze) sekundarna infekcija bakterijama zbog atopije. Bakterijska infekcija ovih cisti je uvijek sekundarna.
Osim navedenog mogući su i psihogeni dermatitisi - psi koji konstantno ližu šape bez nekog pravog uzroka (dosada, temperamentni psi - ovo često viđamo kod pudli, terijera, njemačkih ovčara).
Među prstima može nastati i prava dermoidna cista - kožna invaginacija u kojoj nađemo dlake i gnoj. Ponekad uzrok leži u nekoj sistemskoj bolesti kao primjerice kod oboljenja štitnjače.

Jezik pasa

Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge, uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a može čak leći na leđa.
Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje katkad nije znak umora već zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju.
Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.
Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije prema njemu.
Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.

Psihologija pasa

Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude.
Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.
Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi izaći iz legla.
Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij.

Dalmatinski pas

Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) veoma je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa.

Povijest pasmine

Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja vatrogasnim kolima. Instinkt goniča i danas je zadržao.

Obilježja

Dalmatiner je veseo i razigrani pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i veoma je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.

Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatineri mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti veoma plodne i prosječno okote 8 mladunaca.

Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.

Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih znacajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina.

Pas i djeca

Kod odluke o nabavi kućnog ljubimca za vaše dijete pas je sigurno jedan od mogućih izbora. Međutim, hoće li to biti dobar izbor ovisi o tome jeli vaše dijete dovoljno zrelo da bi prihvatilo brigu o svom ljubimcu. U principu malo je djece koja mogu preuzeti kompletnu odgovornost za psa.

Pse je neophodno tri puta izvoditi vani, a štence još češće. To je svakodnevna obaveza pa se često događa da je djeci štene interesantno prvih nekoliko dana, nakon čega ga se zasite, pa sva briga padne na roditelje. I onda nastaju nevolje, jer roditelji često nemaju vremena za to.

Dakle, sve ovisi o afinitetu i ozbiljnosti djeteta. Ima djece koja zaista prihvate svu brigu oko ljubimca, te na taj način i sama zdravije odrastaju. Brinući se o njegovoj prehrani, njezi, odgajanju te redovitim šetnjama, svom ljubimcu pružaju ljubav koja će im uvijek biti uzvraćena.

Pas je najbolji čovjekov prijatelj



Psi su nevjerojatna stvorenja. Lojalni su, pružaju bezuvjetnu ljubav, prijateljstvo i zabavu.
Ali imati psa je ujedno i velika odgovornost. Zato prije nego donesete takvu odluku morate dobro razmisliti imate li adekvatne uvjete za čuvanje psa, hoće li pas biti dobro prihvaćen od svih članova vaše obitelji i tko će se o njemu brinuti.

Psi su uvijek spremni za igru, ali i kad nisu, jednako su sretni ako mirno sjede pored vas. Njihova bezuvjetna ljubav i privrženost svom vlasniku u dobru i u zlu, svakako opravdava dobro poznatu uzrečicu "pas je najbolji čovjekov prijatelj". Ali udomiti psa nosi sa sobom i veliku odgovornost pa se zato morate o svemu dobro informirati.

O psima treba adekvatno i odgovorno brinuti jer oni potpuno ovise o svom vlasniku. Ono što njima treba su - toplo mjesto za spavanje, hrana, svakodnevne aktivnosti, šetnje i svježi zrak, redovni odlasci veterinaru i naravno vi kao prijatelj koji će paziti na njih. Upravo zbog toga pas nije za svakoga, jer pravilna briga i njega o njima zahtjeva vremena, strpljenja ali i novca.